Što me naučio prvi tjedan u Europskoj prijestolnici

Ovaj sam tekst napisala prvi tjedan kada sam došla živjeti u Brisel, Bruxelles, Brussels. Sada, starija i mudrija 🙂 , dodat ću i edit sa svojim konačnim dojmovima života u ovom belgijskom gradu.

  1. Belgijanci su jako kulturan narod
    – dnevno ćete dobiti 20 “excusez-moi” i podijeliti jednako toliko “merci”
  2. Grad je raj za poliglote
    – na ulici, na poslu, u dućanu svi pričaju mnogo jezika
    – dok plaćate svoj kruh od 3 eura slušat ćete španolski, turski i arapski, dok birate jogurte u Lidlu slušat ćete srpske doskočice, a u baru se nećete moći obraniti od talijanskog. Na kraju i vi odustanete i počnete pričati “francuski” – meni je to bio talijanski s francuskim naglaskom plus “je”. Je no posso parlais!
  3. Pomfri (pommes frites, svp!) je totalno trendy i jednako važan kao belgijska zastava
    – to je burek Belgije.

    – “Ovdje ti je Angela Merkel kupila pržene krumpiriće”, upozorili su me dok sam s nevjericom 20 minuta stajala u redu na kiši i hladnoći kako bih dobila svoju rundu pomfrija od pet eura.

    P.S. dobar je taj pomfri. Ali ono..to je još uvijek samo pomfri. How special can it be?

  4. Sve je multi-kulti
    – Hrvati i Srbi zajedno kupuju jogurte u Lidlu, na ulici uvijek naletim na Talijane, a živim pored afričke četvrti i budi me pjesma kongoleških izbjeglica. U Briselu sve je super.
  5. Puno se radi, a rano se odlazi kući. Što znači da se dućani zatvaraju prije 6 popodne! Doviđenja kupnji večere nakon posla. Nedjelja je božji dan, prema tome nedjeljom nema shoppinga. Dobrodošla suboto kao danu kupnje namirnica umjesto odmora.
  6. Cijeli grad ima business dress code (*EDIT: poslije sam shvatila da je to bilo samo u mojoj europskoj četvrti; u drugim dijelovima grada nije toliko strogo)
    – nema kažualnog prošetavanja do dućana u trenirci. Ljudi su u odijelu, potrudi se i ti izgledati dolično
  7.  Skupo je, ali to je relativan pojam.
    – skupo je nama koji primamo ako 700 eura za plaću. Oni primaju četiri puta toliko tako da je zapravo baš povoljno. Hrvatska je skupa jer ona ni Hrvatima nije cjenovno prilagođena.
    EDIT: to da je Hrvatska preskupa  za Hrvate uvijek ću odgovorno tvrditi. Ali to da su belgijske plaće visoke neću. Za juniora, početnika, mladog profesionalca dobrom se plaćom smatra 1400 eura. A najam male garsonijere je oko 700 eura mjesečno. Hm. 

EDIT +COMMENT: zanimljivo je vidjeti kako sam vidjela stvari tog rujna 2016. kada sam završila svoju relokaciju u Belgijski glavni grad. Mislim da je život u izoliranom “Euro-balonu” učinio svoje i pomalo mi zamaglio vid kada je realnost života u pitanju. To znači da nije cijeli grad u odijelima i nije svugdje kava 4 eura. Kratkom vožnjom metroom upoznajemo drugačije četvrti, jezike i prehrambene navike. Moj sadašnji dojam Brisela: ludo, kaotično, šareno i ozbiljno. Nekad sterilno, nekad previše ludo. Uklapa se u njihov mentalitet. Nema sive zone niti nekog balansa; ili je crno, ili je bijelo. Između Londona i Pariza, Brisel bi opet bio moj odabir jer je točno napola svega toga. I geografski je također blizu ova dva pola. Isplati se probati.

A bientot,

.Tina.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s